Ponekad se čini da je najteže oduprijeti se stvarima koje nisu dobre za nas i koje ne rade u našem interesu. Loša hrana, loši ljudi, loše navike, znamo da su loše a ipak ih tako teško puštamo. Samodisciplina je ljubav prema sebi – Will Smith me još jednom oduševio kada je objašnjavao svoj stav na temu. Voljeti sebe znači raditi stvari koje su u tvom najboljem interesu. To zahtijeva odluku, unutrašnju snagu i energiju, svakog dana i svakog časa.

Prije nekoliko dana, majka mi je rekla kako se ne doživljava lijepom posljednjih dana. Kako joj smetaju bore i broj godina na ličnoj karti. Sestra i ja smo uglas izgovorile: učini nešto lijepo za sebe. Počni od noktiju, manikira, pedikira ili hidratacije lica.

Žene i ljepota su jedno, lijepe smo kada se osjećamo lijepo. Elizabet Gilbert kaže da ako jednom sedmično odemo sami u omiljeni bar da pijuckamo čaj i čitamo knjigu, to je dovoljno da budemo srećni. Znam da je to istina, jer znam osjećaj kada to uradim. Znam kolika je milina u meni kada gledam prolaznike kroz prozore omiljenog bara dok svira neki lounge & jazz i usput upijam rečenice koje prvi put vidim u knjizi koju čitam, i uz sve to lagano žvaćem zalogaje kolača od mrkve za potpun doživljaj. To me radi…

Šta me još radi…

Možda su neki ljudi prirodno nadareni za zahvalnost. Ja nisam jedna od njih. Ako svjesno ne odvojim prvih nekoliko minuta ujutru za zahvalnost, odlazim u dan kao muha sa džinovskom glavom i previše misli. I tako, svakog jutra se pogledam u ogledalo, kažem sebi nešto jako lijep i poželim si divan dan. Ko će ako neću ja…U posljednje vrijeme u jutarnji ritual sam dodala i masažu lica/face jogu i dok se tako gladim skladnim pokretima po licu, utvrdim još jednom kako je sve dobro. To me radi…

Šta me još radi…

Šta bi život bio da ne pomažemo drugima? Ne znam, jer pomažem, iako nijednog časa ne razmišljam o tome niti volim hvalisanja donacijama i davanjima. Samo davanje bez uzimanja zasluge je davanje. Samo sam nekada davno odlučila da dijelim sebe sa drugima baš takvu kakva sama sada, baš sa onim na čemu trenutno radim. I tako imam priliku da šest puta sedmično sa svojim polaznicima joge vježbam smijeh. Na samom početku kažem: Idemo da se nasmijemo i uradimo malo joge i poslije će sve biti lako! Tako i bude. Samo razvučemo usne u blagi osmijeh dok vježbamo, podsjećamo se da vratimo osmijeh i na kraju imamo taj osmijeh i to ne umjetni već pravi pravcati. To nas radi…

Šta me još radi…

Shvatila sam da je muzika veliki dio mog života a da sam je stalno stavljala u ćorsokak. Pa nećemo se više tako igrati. Šta je život ako u njemu ne naučiš da plešeš i pjevaš? E pa neće se dogoditi, ne meni…Imam spremnu listu pjesama za „časove pjevanja“, jedna račica i ja već imamo i par dueta i omiljeni vidikovac gdje u ponoć lajemo na zvijezde i mjesec svojim sopranima. A tango, čini mi se da je sve više stresa sa svakim časom jer stresno je podnijeti toliku ljepotu. Istina je da žene obožavaju da se vrte, jer sada kada smo počeli raditi okrete, sve što želim je da se vrtim i vrtim bez prestanka! Da, to me radi…

Šta me još radi…

Nakon godina i godina grebanja po površini „Kursa čuda“ kroz slušanje i gledanje na YT, napokon sam se dočepala konkretne literature. 365 dana, 365 vježbica za treniranje uma jer neistreniran um je kao kokoška, kljuca po zemlji tražeći gliste i nikada ne poleti. Ako nam treba stanje svijesti, to tražimo na nebu, a ako nam treba nešto materijalno, to tražimo na Zemlji. Ili ipak prvo na nebu jer za sve nam je potrebno stanje. Da, nebo uvijek šljaka!

Šta me još radi…

Ne bih ja bila ja kada ne bih pomenula Smrt. Naročito u periodu Škorpije. Šta u ovom periodu treba da umre u meni? Dobro staro pitanje za neizbježne cikluse život smrt, kraj, novi početak. Iako nas sama smrt uništava, ideja o smrti može da nas spasi. Za propitkivanje straha od smrti mi služi „Gledanje u sunce“, knjiga Irvina Jaloma, jednog od najvećih svjetskih psihoterapeuta kojeg je ova tema dovoljno mučila da joj je posvetio važan dio svog života kroz rad sa klijentima kao i kroz vlastiti život te je raskrinkao u korist svih nas poštovaoca njegovog djela.

Suncu i smrti se ne može gledati u oči. Ali se uvijek može početi ispočetka. Zapravo, volimo sebe onoliko koliko možemo početi ispočetka. Uh, to me baš radi…

Šta me još radi…

Čuvanje onih koji me vole. Tu je sva milina i toplina. One koji te ne vole ionako ne možeš sačuvati koliko god da se trudiš. Ljudi koji vole ne nose maske. I zato je otkrivanje maski, fasada i svih otkrivenih i neotkrivenih slojeva lažnog self imagea neophodno svakoj osobi koja želi raditi na sebi i ići putem dobrog zdravlja i dublje spoznaje. Istražujem teme fasade, lažnog imidža i moram reći da je nesagledivo koliko čovjek daleko ide u pravcu stvaranje (lažne) slike o sebi sa ciljem da drugi a onda i on sam povjeruje u tu sliku. Zato čuvam one koji me vole i koji žive sebe a ne svoje fasade i usput ulažem ozbiljan trud i namjeru da otkrijem i poskidam svoje fasade. I to me radi…

Sada ti:

Učini nešto lijepo za sebe. Počni ispočetka. Shvati da ćeš jednom stvarno umrijeti, a ne možda umrijeti. To će se desiti. Sa puno kajanja ili sa pogledom unazad na tvoj ispunjeni život i ljubav prema svemu što ovu Zemlju čini Zemljom.Nije važno da li znaš šta želiš važno je samo da se pitaš šta želiš. Šta god da te radi, to si radi!