Ja: Želim, vuče me, ali još ne mogu da donesem odluku… Jednom sam rizikovala sve zbog onog što me vuklo i ispalo je da to nije dobro za mene. Tada sam izgubila sve.

On: Misliš zbog Lake…

Sudbina nas presretne tačno na onim mjestima na kojima bježimo od nje. I najduži je put od glave do srca.

2012. godine sam napustila „firma lifestyle“, to već svi znaju, piše u prvim rečenicama moje biografije. I rekla sam više nikad. Ja sam kreativna ptičica koja voli da leprša spontano i slobodno.

Sve ove godine slobode nakon ne tako davne ali tako davne 2012. godine slobodna ptica je prošla mnogo toga. Širila sam krila, lomila ih, čekala da zarastu mnogo puta, stvorila novo perje, letjela, padala, savladavala sebe, bijes, sebe, bijes, sebe.

Jezikom Prodavnice istine – otkrivala sam dublju istinu o sebi i drugima. Tragala sam za onim za čim svako ljudsko biće traga, a to je radost, ljubav, povjerenje, istina, sreća, zadovoljstvo, poštovanje, povezanost. Svi tragaju, nisam ja toliko posebna što sam tragala, posebna je samo moja hrabrost i dubina koje je tu potragu učinilo potpuno smislenom i božanski uspješnom.

I da li sam na kraju svoje potrage pronašla čarobni lijek? Da li sam savršeno srećna, voljena, dobra, vrijedna ljubavi? Da li potraga uopšte ima kraj?

Bog ne voli aroganciju. Arogantno je misliti da ćete na kraju pronaći čarobni lijek, toliko željeni recept za srećniji život. I da, tom rečenicom se obraćam istinskim tragaocima čija se potraga još uvijek svodi na umišljeni lijek koji su našli. Još uvijek ste arogantni. Posljedice toga znate sami.

Jedini smisao potrage je sve što ste prošli i savladali tokom nje. Jer nakon toga, život vam daje nove prilike, prilike u kojima maestralno možete pokazati šta ste naučili i ko ste postali. I ne radi se o tome da neko od nas treba postati bolja osoba. Radi se o tome da nas potraga nemilosrdno natjera da integrišemo u sebe one dijelove koje smo davno odsjekli, one vrijednosti za koje živimo a koje smo usput izgubili, one rupe koje smo tražili da neko popuni. Radost, ljubav, strast, povjerenje, povezanost, razumijevanje…

I meni je maštoviti Bog dao nove prilike da pokažem da li sam još uvijek arogantna, da li mislim samo na sebe i tražim izvan sebe. Možda su te prilike bile tu već godinu dana ali oni koji me vole kažu da sam se dobro ušuškala u svoju udobnost, da sam neizliječeni perfekcionista i control freak. I u pravu su i hvala im na komplimentima.

I dok sam bacala novčiće da donesem nove odluke i svađala se što mi stalno izlazi slika kad kažem slika, sjetila sam se mudre priče iz davne 2012. sa kojom je počelo moje duhovno putovanje.

Priča glasi: Jedan broker je napustio svoj dinamični, stresni posao i otišao u planine da traži Boga. Tragao je i dozivao danima, mjesecima, godinama, duboko vjerujući da mu je sve bliži što je duže u planinama i na većim visinama. I jednog dana, pozlilo mu je toliko da je mislio da umire. Iz njega su izašla najgnusnija osjećanja i muke, njegova duša se raskomadala od količine crnila i tijelo je gotovo prepuknulo od bola. Nakon nekoliko dana nepodnošljivih bolova, počeo je da vraća snagu. I posljedično svemu tome, vratio se svom brokerskom poslu, gradu u kojem je ranije živio i radio je iste stvari koje je radio i prije svoje potrage. Osim što ništa više nije bilo kao prije. Gledao je drveće i znao šta je drveće. Gledao je nebo i osjećao ga. Uživao je u odnosima na mnogo lakši način…

Ovih dana pružila sam povjerenje koje sam ranije tražila i čekala da mi bude pruženo.

Ovih dana sam slušala jer sam dugo željela da me čuju.

Ovih dana sam molila da budem dovoljno slaba i dovoljno mudra da budem slaba, da prihvatim želje svog srca i da me srce vodi u nepoznato.

Vratila sam se. Vjerujem. Spotaknem se i upadnem u sumnju, ali brzo se vratim. Brže praštam sebi, drugome. Osjećam ogromnu strast prema sadašnjosti i budućnosti. Mudrost me posjećuje sve češće. I kada bodem volim. I tako je moje nikad postalo moje sad!

A ti:

Da li vjeruješ, da li stvarno vjeruješ?

 

Svježe deep self help kolumne by Bojana Mila Blažević čitajte na www.zdravija.com