Ljudi dozivaju Boga u pomoć, a istina je da je Bog ovdje više nego ti… A gdje si ti? U životu ili u glavi? Kad si u glavi, nisi u životu. Tada nisi prisutan ni za sebe, ni za druge. Samo lelujaš okolo u svojoj patnji, sa mislima o kojima si ovisan.

To je taj umno baziran život, matriks, obrazac koji čovjek nesvjesno živi pokušavajući da bude “dobar”, ne znajući da je izdresiran. Do sebe se ne dolazi razmišljanjem… Um je ograničen. I umno baziran život caruje na ograničenosti. Smanjivanju sebe, svoje misije, apetita i zasluga. Iako hrast zna da je hrast i zna svoju svrhu. I panj zna da je panj i zna svoju. Samo se čovjek odriče svoje veličanstvenosti, svoje uzvišene misije, blistavih odnosa i slavljenja ljepote. A sve u svemiru postoji da bi se stvarala, širila i uživala ljepota.

Ljudi hodaju okolo kao prosjaci tražeći ljubav i odobravanje. Ljubav koju ne mogu dobiti izvana jer je još ne žive iznutra. Znam, bila sam taj prosjak. I možda opet budem, ali samo na trenutke, jer sam svoj fokus izabrala, izvježbala i od svih životnih planova imam samo jedan – da ostanem lojalna srcu. Da, platila sam visoku cijenu za izlazak iz umnog života. Da, osjetila nesagledivu iluziju boli ovog svijeta. I da, izabrala sam srce. Ljubav se ne može uzeti ni pronaći. Ako ste je izgubili, onda to nije ni bila ljubav. Ljubav se samo može dati. Sve što se desi poslije je božja lutrija. I to je divno, jer ionako sam oduvijek željela da se zaljubim u svoje srce.

Pogledajte svoje ruke. Odakle one izviru? Iz srca. Te ruke treba da služe srcu, ne glavi. Pogledajte ostale dijelove svog tijela. Svi izviru iz srca. Ono je centar, glavna termoelektrana, vaš prekidač za svjetlost koja je vaša jedina istina.

Prije nekoliko dana sam gledala film “Lijepa zelena”. Govori o ljudima koji žive slobodno na planeti na kojoj razmjenjuju energiju, ljubav, ali i proizvode. Na njoj nema novca i umjesto buke slušaju koncerte tišine u prirodi. Svi su telepatski povezani mislima i gotovo stalno su zajedno. Svake godine idu da posjete druge planete, ali na Zemlju se nikome ne mili ići. Ipak, jedna gospođa se usuđuje posjetiti Zemlju i gle šta je tu čeka. Ne može da diše od prljavštine, ne može da pije vodu niti da vjeruje kako postoje mesnice i novac. Sve u svemu, ona ne može da preživi jer joj ništa od toga ne daje energiju. Kao spas, odlazi u porodilište i svaku noć stavlja na grudi jednu bebu i tako se puni energijom, energijom ljubavi.

Bezuslovna ljubav je najveća moć u svemiru. Ne dajte da vam ponovo isperu mozak i izvuku prekidač iz prsa. Sve češće usmjeravajte pažnju na područje prsa i dopustite da se pojavi sve što se nakupilo godinama. Dopustite svakoj emociji da postoji a da se pritom ne borite s njom. Dopustite strepnju, strah, tugu, bezvrijednost, pa i potrebu da se borite protiv svega toga. I toj potrebi dopustite da bude. Te stvari neće otići tako što se borite protiv njih, otpustiće kada im dopustite da postoje i prihvatite sebe sa svim tim. Naučite da ostanete u teškim emocijama i dišete kroz njih. Ostanite koliko god je potrebno dok ne prihvatite i zavolite sebe s tim. I za svaku stvar koja vam ne ide sa drugima upitajte se šta još niste oprostili sebi. Jer svaka emocija koju neko izazove već postoji u vama, oni su je samo izvukli na površinu. A onda, kada dopustite sebi sve, definišite čistu namjeru: Idem da činim sve čime ću ugoditi sebi i prepuštam se životu da mi pokaže kako je velikodušan i divan prema meni.

Uživajte u velikodušnosti univerzuma, on postaje magičan kada spoznate ste vrijedni njegove velikodušnosti.

Super food za srce: nekoliko kakao-zrna dnevno.

Bojaninu aktuelnu kolumnu čitajte u štampanom izdanju Ljepote&Zdravlja!